Dok se okuplja još jedna, prisjetimo se dosadašnjih predizbornih koalicija

Političke stranke na izborima nastupaju samostalno ako se smatraju dovoljno snažnima ili kada se tek pokušavaju profilirati na političkoj sceni. U velikim koalicijama, koje uključuju bar dvije-tri relevantne stranke, obično se nastupa iz oporbe kada se pošto-poto želi smjena vlasti. Rjeđe su velike koalicije stranaka koje na izborima brane poziciju vlasti. Tada se obično traže partneri za poslijeizborne koalicije s obzirom na ostvareni rezultat, kao što je bio slučaj s HDZ-om i Domovinskim pokretom (DP) nakon prošlih parlamentarnih izbora.

Koalicije si obično nadjenu nazive da bi bile prepoznatljive ili im u tome pripomognu mediji. Ova u nastajanju dobila je tako kolokvijalni naziv 'Batak koalicija' prema nazivu restorana u kojem su se sastali predvodnici njenog okupljanja

Dok se 'Batak koalicija' priprema, prisjetimo se dosadašnjih predizbornih koalicija na parlamentarnim izborima od 1990. naovamo.

1990: Koalicija narodnog sporazuma

Jedina koalicija na prvim višestranačkim i demokratskim izborima 1990. godine u tada još Socijalističkoj Republici Hrvatskoj bila je Koalicija narodnog sporazuma (KNS). U njoj su se udružile stranke centra predvođene ključnim protagonistima Hrvatskog proljeća 1971. godine - Savkom Dabčević Kučar, Mikom Tripalom, Srećkom Bijelićem i političkim zatvorenicima iz tog vremena poput Marka Veselice, Dražena Budiše i Vlade Gotovca. No KNS nije imao puno šanse uz Tuđmanov HDZ i svježe reformirane komuniste iz SKH-SDP-a Ivice Račana. Od 351 mjesta u tadašnjem trodomnom Saboru, KNS je osvojila tek 21.

Uz nestranačke lidere Savku i Miku, u koaliciji su bile Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS), Socijaldemokratska stranka Hrvatske (SDSH), Hrvatska kršćansko-demokratska unija (HKDU) i Hrvatska demokratska stranka (HDS).

1995.: Velika koalicija 'malih'

Sljedeća velika koalicija bez službenog ili neslužbenog naziva nastupila je na parlamentarnim izborima 1995. godine.

U njoj je bilo pet stranaka: Hrvatska seljačka stranka (HSS), Hrvatska narodna stranka (HNS), HKDU te dvije regionalne - Istarski demokratski sabor (IDS) i Slavonsko-baranjska hrvatska stranka (SBHS). HSLS je u to vrijeme bio najjača oporbena stranka i samostalno je na izborima osvojio 12 mandata, SDP ih je tada osvojio deset, a spomenuta koalicija 18 koji su bili raspršeni na spomenute stranke. HDZ je uvjerljivo dobio i te izbore, održane na valu pobjede u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Spomenuta koalicija bila je, međutim, zametak one koja će na sljedećim izborima prvi puta 'skinuti' HDZ s vlasti.

2000: 'Šestorka'

Iako je u njoj bilo više od šest stranaka, pobjednička koalicija na parlamentarnim izborima 2000. godine, održanima niti mjesec dana nakon smrti predsjednika države i HDZ-a Franje Tuđmana, nazvana je 'šestorkom'. Bila je to asimetrična koalicija dvaju blokova. Onaj veći i noseći činili su SDP i HSLS, a s njima formalno i Primorsko-goranski savez (PGS) te već spomenuti SBHS. Predvodila su ga dvojica lidera čitave 'šestorke' - tada budući premijer Račan i predsjednik HSLS–a Budiša. Taj dio šestorke osvojio je čak 71 mjesto u Saboru. Drugi dio asimetrične koalicije činilo je pet stranaka: HSS, IDS, HNS, Liberalna stranka (nastala nakon raskola u HSLS-u, predvođena Vladom Gotovcem) te Akcija socijaldemokrata Hrvatske (ASH). Taj je blok koalicije osvojio 24 mjesta u Saboru, a 'šestorka' je sveukupno na tim izborima dobila 95 mandata, gotovo dvostruko više od HDZ-a koji ih je dobio 46.

2003.: Rasuta 'šestorka'

'Šestorka' nije izdržala dugo na okupu. Razmirice unutar koalicije kumovale su porazu dotadašnjih vladajućih stranaka na izborima 2003. godine i povratku HDZ-a na vlast.

Od dotadašnjih članica 'šestorke' HSS je samostalno izašao na izbore, HSLS u koaliciji s Demokratskim centrom (DC), a obje stranke potom su se priklonile HDZ-u. SDP je nastupio u koaliciji s IDS-om, LS-om i Librom - još jednom strankom nastalom daljnjim raskolima unutar HSLS-a. Osvojili su 43 mandata, naspram 66 HDZ-ovih. Tri preostale stranke nekadašnje 'šestorke' - HNS, PGS i SBHS također su bile u koaliciji i osvojile jedanaest mandata.

2011.: Kukuriku koalicija

Sljedeća velika predizborna koalicija predvođena SDP-om nastupila je na izborima 2011. i po drugi puta 'skinula' HDZ s vlasti. Prvi puta je spojena u srpnju 2009. godine, a po nazivu restorana u Kastvu, gdje je održano inicijalno okupljanje, nazvana je Kukuriku koalicija. Godinu dana kasnije u istom restoranu buduće članice potpisale su koalicijski sporazum "Savez za promjene". Uz SDP predvođen budućim premijerom Zoranom Milanovićem u toj su koaliciji bili HNS, IDS i Hrvatska stranka umirovljenika (HSU). Na izborima u prosincu 2011. Kukuriku koalicija osvojila je 80 mandata naspram 47 koliko je dobio HDZ u maloj koaliciji s Hrvatskom građanskom strankom (HGS) Željka Keruma i DC-om.

2015.: Domoljubna koalicija vs. Hrvatska raste

Izbori 2015. godine, na kojima se HDZ vratio na vlast, bili su prvi na kojima su se sučelile dvije velike koalicije okupljene oko HDZ-a i SDP-a. HDZ tada predvođen Tomislavom Karamarkom u Domoljubnu koaliciju pridobio je još sedam stranaka: HSP dr. Ante Starčević (HSP AS), HSLS, HSS, Hrast, Hrvatsku demokršćansku stranku (HDS), Blok umirovljenici zajedno (BUZ) i Zagorsku demokratsku stranku (ZDS). Koalicija je osvojila 59 saborskih mandata.

S druge strane, Milanovićev SDP pokušao je zadržati vlast predvodeći koaliciju nazvanu Hrvatska raste, revidiranu inačicu Kukuriku koalicije u kojoj više nije bilo IDS-a, a uz SDP, HNS i HSU s novoušlim Hrvatskim laburistima. Osvojili su 56 mandata, tri manje nego Domoljubna koalicija. Na koncu je, nakon mukotrpnih pregovora, presudio Most koji se sa svojih 19 osvojenih mandata priklonio HDZ-u.

2016.: Koalicija HDZ-a vs. Narodna koalicija

Vlada Domoljubne koalicije i Mosta nije poživjela dugo, Karamarko je otišao s čela HDZ-a, a na njegovo mjesto došao je Andrej Plenković. U kasno ljeto 2016. održani su prijevremeni izbori na koje je HDZ išao u bezimenoj koaliciji s HDS-om, Hrastom, HSLS-om i Brunom Esih. Osvojili su 61 mandat. Milanovićev SDP oko sebe je okupio i treću inačicu Kukuriku koalicije, ovoga puta nazvanu Narodna koalicija u kojoj su još bili HNS, HSU i HSS. Osvojili su 54 mandata.

Na tim izborima nastupile su još tri manje koalicije - jedna okupljena oko Mosta (Most i nezavisne liste Marka Vučetića i Ivana Kovačića) zatim Jedina opcija (Živi zid - Promijenimo Hrvatsku - Snaga) te Koalicija za premijera koju su činile stranka Milana Bandića i Narodna stranka - Reformisti.

2020.: HDZ-ova, Restart, Škorina i Zeleno-lijeva

Na parlamentarnim izborima 2020. godine Plenkovićev HDZ zadržao je vlast pobjedom u koaliciji s HDS-om, HSLS-om i nezavisnom Marijanom Petir s osvojenih 66 mandata. Tog puta imali su naspram sebe dvije jake koalicije-izazivačice i jednu nastajuću iz sjene.

SDP, tada predvođen Davorom Bernardićem, uza sebe je imao GLAS, HSU, HSS, IDS i Nezavisnu listu Damira Bajsa okupljene u koaliciju nazvanu Restart. Osvojili su 41 mandat. U koalicijama su nastupili i novi akteri na nacionalnoj političkoj sceni - DP i Možemo!. Koalicija Domovinskog pokreta Miroslava Škore (DPMŠ), Blok za Hrvatsku i Hrvatski suverenisti osvojili su 16 mandata, a Zeleno-lijeva koalicija u kojoj su uz Možemo! bile Nova ljevica i Radnička fronta osvojila je sedam mandata.

2024.: Rijeke pravde vs. koalicija HDZ-a

SDP, tog puta predvođen Peđom Grbinom, na prošlim je izborima još jednom neuspješno pokušao pobijediti HDZ sklopivši koaliciju s četiri stranke - Centrom, Dalijom Orešković i Strankom s imenom i prezimneom (DOiSIP), GLAS-om i HSS-om nadjenuvši si naziv Rijeke pravde prema davnoj pjesmi grupe Film. Osvojili su 42 mandata, iako mnogi smatraju kako bi bolji rezultat ostvarili da se koaliciji pridružio i Možemo!.

HDZ je u opet neimenovanu koaliciju okupio HDS, HSLS, HNS, HSU i Marijanu Petir osvojivši 61 mandat.